Phillip Cocu
Phillip Cocu
Kapetan koji ne stari
Uobičajeno je da sportašima snaga opada s godinama, no Phillip Cocu ne spada u većinu. Nije on kao Romario da se šeće ispred kaznenog prostora štedeći energiju za onaj jedan završni sprint do gola, Cocu je igrač koji cijelo vrijeme sudjeluje u igri i to u solidnom prvenstvu kao što je nizozemsko.
Točnije, činio je to do kraja netom završenog prvenstva, u kojemu je doveo PSV Eindhoven do trećeg uzastopnog naslova – postigavši presudan gol u zadnjem kolu. Takav je Cocu, s 36 i pol godina jednako dobar i rastrčan kao i prije 15, kad se za njega počelo čuti u Europi.
Cocu, Nizozemac dalekih francuskih korijena, profesionalno je zaigrao za AZ Aklmaar još 1988/89, da bi dvije godine kasnije preselio u Vitesse i odmah pretrpio prijelom desne noge. Oporavivši se zaigrao je sjajno i pomogao momčadi da se prvi puta uvrsti u Kup UEFA. Ajax ga je dvaput pokušao dovesti u Amsterdam dok je bio u Vitesseu, no Dick Advocaat ga je nagovorio na prelazak u PSV 1995. Tamo je sredinom sedamdesetih stvorena strašna momčad s Jaapom Stamom i Arthurom Numanom u obrani, Cocuom, Wimom Jonkom i Boudewijnom Zendenom u vezi te Ronaldom i Lucom Nilisom u napadu.
Najbolji Nizozemac u Barci
Kad je stizao u Barcelonu u ljeto 1998., po nalogu tadašnjeg trenera Louisa van Gaala, navijači i mediji više su brujali o Patricku Kluivertu i Boudewijnu Zendenu, kao i o skorom dolasku braće De Boer, no Cocu je idućih godina pružio najviše.
Osvojio je majicu prvotimca u momčadi španjolskog prvaka skromnošću, radinošću i svestranošću. Zajedno s Guardiolom i Luisom Enriqueom formirao je izvrstan vezni red, no jednako je uspješan bio kad ga je Van Gaal prisilno postavljao na druga mjesta. Blistao je i kao lijevi bek i kao stoper, baš kao i u napadu. U šest sezona postavio je novi rekord kao stranac koji je odigrao najviše utakmica u povijesti Barcelone: 292 utakmice, od čega 205 u prvenstvu. I taj rekord i danas stoji.
Bio je prvotimac i pod Rexachom, Antićem i Rijkaardom, no kad mu je 2004. Barca ponudila produženje ugovora uz nižu plaću, Cocu je radije prihvatio PSV-ovu ponudu za povratak u manje nervoznu nizozemsku ligu. Tko je očekivao da će ovaj odigrati umirovljenički, grdno se prevario, jer je Cocu suvereno preuzeo konce PSV-ove igre, kapetansku majicu i dres s brojem osam, koje su ga čekale od 1998. Iako je igrao u povučenijoj roli, kao defanzivni vezni, stizao je i zabijati bitne golove poput dvaju protiv Milana u polufinalu Lige prvaka 2005., kad su Talijani vrlo sretno i za dlaku prošli dalje. Iduće sezone zabio je čak 10 golova u prvenstvu, a prošle još sedam, uključujući i peti PSV-ov protiv Vitessea kad je svaki gol bio važan za rasplet na vrhu.
U međuvremenu, u Barceloni su se s nostalgijom sjećali Cocua i razmišljali bi li momčad bila još bolja da je Nizozemac ostao i igrao zajedno s Decom, Xavijem i Iniestom. Isto će vjerojatno u skoroj budućosti razmišljati u PSV-u, jer Cocu je stavio točku na svoj život u Eindhovenu te će vjerojatno nastaviti karijeru u Sjedinjenim Državama.
Osobna karta
Ime i prezime: Phillip Cocu
Datum rođenja: 29. listopada 1970.
Mjesto rođenja: Zevenaar
Visina i težina: 182 cm, 75 kg
Pozicija: zadnji vezni, prednji vezni, lijevi bek
Klupska karijera
1988/1989 AZ Alkmaar 15 4
1989/1990 AZ Alkmaar 35 4
1990/1991 Vitesse 8 0
1991/1992 Vitesse 33 3
1992/1993 Vitesse 34 8
1993/1994 Vitesse 33 11
1994/1995 Vitesse 29 5
1995/1996 PSV Eindhoven 29 12
1996/1997 PSV Eindhoven 34 8
1997/1998 PSV Eindhoven 32 11
1998/1999 Barcelona 36 12
1999/2000 Barcelona 35 6
2000/2001 Barcelona 35 3
2001/2002 Barcelona 34 2
2002/2003 Barcelona 29 3
2003/2004 Barcelona 36 5
2004/2005 PSV Eindhoven 29 6
2005/2006 PSV Eindhoven 33 10
2006/2007 PSV Eindhoven 32 7
Reprezentacija
1996-2006 Nizozemska 101 6
Trofeji
Četiri nizozemska prvenstva (1997., 2005., 2006. i 2007.)
Dva nizozemska kupa (1996. i 2005.)
Dva nizozemska superkupa (1996. i 2007.)
Jedno španjolsko prvenstvo (1999.)
Stotka u narančastom
Kao član PSV-a Cocu je izborio prvi poziv na reprezentaciju, a debitirao je u prijateljskoj utakmici 24. travnja 1996. protiv Njemačke. Od Europskog prvenstva 1996. u Engleskoj postao je stalan član reprezentacije te je sjajio i na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj, gdje je nastupio na nekoliko pozicija, čak i kao lijevi branič umjesto kažnjenog Numana i ozlijeđenog Bogardea.
Zaigrao je i na Europskim prvenstvima 2000. u Nizozemskoj i Belgiji te 2004. u Portugalu, gdje je bio kapetan, da bi reprezentativnu karijeru zaključio prošle godine na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, premašivši "stotku" nastupa. Kao pravi profesionalac nije se bunio što mu je Marco van Basten oduzeo kapetansku vrpcu i dodijelio je prvo Edgaru Davidsu pa Edwinu van der Saru.
Copyright Soccerphile/Zri Sport